Jednom se upoznali mi smo,
drugi put pružili dlan.
Poštom si poslali pismo,
na kraju dosanjali san.
Tražili smo ružu u smeću -
cvijet koji drag je baš svim.
Podijeliti tu varljivu sreću,
što pretvara se u dim.
Bogu krali smo nebo,
u grču je zastao dah.
Mi postali jedno smo tijelo
i prosuli zvijezdani prah.
Ludost obečanje daje
ali smislu ni trag.
Mladost se nikad ne kaje,
i ako je odnio vrag.
Ostalo je sječanje slatko
na dvije noći bez sna.
Zašto je trajalo kratko,
samo ona to zna? |
